Nagrada "Dimitrije Mitrinović"
Fondacija «Ars Longa» ustanovila je 7. septembra 2005. godine nagradu «Dimitrije Mitrinović» koja se dodeljuje za najbolja umetnička ostvarenja u protekloj godini, odnosno, za izuzetan doprinos srpskoj kulturi i očuvanju lepih umetnosti.
Dosadašnji dobitnici nagrade «Dimitrije Mitrinović»:
2005 – Radivoj Šajtinac za roman “Pričica“, Dereta, Beograd.
2006 – Đorđe Vid Tomašević za poemu “Milenijada“, Humanity Books, New York.
2007 – Uglješa Rajčević za knjigu “Zatirano i zatrto“, Prometej, Novi Sad.
2008 – Laura Barna za roman “Moja poslednja glavobolja”, Zavod za udžbenike, Beograd.
Dušan Gojkov za projekat Internet novina “Balkanski književni glasnik”, Beograd
2009 – Dragan Jovanović Danilov za roman “Otac ledenih brda”, Arhipelag, Beograd, 2009.
Jovan Zivlak za izuzetan doprinos srpskoj kulturi i za očuvanje lepih umetnosti…
2010 – Zoran Bognar za knjigu izabranih i novih pesama “Lavirint kruga”, IP “Book”, Beograd.
Radivoj Stanivuk za zbirku pesama “Noći lutajućih zvezda”, Treći trg, Beograd.
2011. – Vidosav Stevanović za roman “Šta ptica kaže”, (Dereta, Beograd, 2011.) i za izuzetan
doprinos srpskoj kulturi i očuvanju lepih umetnosti.
2012. – Dragan Ilić Di Vogo za izuzetan doprinos srpskoj kulturi i očuvanje lepih umetnosti.
2013. – Ljiljana Šop za izuzetan doprinos srpskoj kulturi i očuvanju lepih umetnosti.
Petar Cvetković za izuzetan doprinos srpskoj kulturi i očuvanju lepih umetnosti.
2014 – Vladislav Bajac za Izabrana dela, Arhipelag, Beograd.
Duško Novaković za zbirku pesama “Ovuda je prošao Bašo”, Treći trg, Beograd.
2015. – Jadranka Jovanović za izuzetan doprinos srpskoj kulturi i očuvanju lepih umetnosti.
Radoslav Zelenović za izuzetan doprinos srpskoj kulturi i očuvanju lepih umetnosti.
Silvija Monros Stojaković za izuzetan doprinos srpskoj kulturi i očuvanju lepih umetnosti.
2017. – Stefan Milenković za izuzetan doprinos srpskoj kulturi i očuvanju lepih umetnosti.
Petar V. Arbutina za izuzetan doprinos srpskoj kulturi i očuvanju lepih umetnosti.
Radivoje Konstantinović za izuzetan doprinos srpskoj kulturi i očuvanju lepih umetnosti.
2019. – Matija Bećković za knjigu “Kad se ponovo rodim” (SKZ, Beograd) i za izuzetan doprinos srpskoj kulturi i očuvanju lepih umetnosti.


1910-1913 bio je književni urednik Bosanske Vile. Pripadao je književnoj Mladoj Bosni. Pored stihova Dimitrije Mitrinović se bavio i književnom i umetničkom kritikom, a napisao je znatan broj teorijskih, estetičkih ogleda kao što su studija o Božidaru Kneževiću, članci o Groharu i Angladi u Srpkom Književnom Glasniku, Estetičke kontemplacije i estetika razgrađenosti u Bosanskoj Vili, itd... Ti su članci uglavnom predstavljali shvaćanja mlađe književničke i umetničke generacije, u prvoj desetini XX veka. Mitrinović se u to doba naročito istakao kao propagator i tumač Meštrovićeve umetnosti, o kojoj je predavao i pisao i po stranim uglednim umetničkim časopisima.
Dimitrije Mitrinović je postepeno zauzimao sve radikalniji pravac, te se može reći, da je on začetnik novijih ekstremnijih struja u našoj književnosti i umetnosti. Pre rata, osim u književnosti, Mitrinović je veoma živo sudelovao u revolucioniranju tadašnje nacionalističke omladine u Zagrebu, Sarajevu, Splitu i Beogradu. Mitrinović je još početkom XX veka zagovarao ideju meritokratije (jedan svet jedna država – dakle gotovo 100 godina pre nego što je počela globalizacija sveta),za njega je još tada ideja demokratije bila mrtva.
Mitrinović o ideji ujedinjene Evrope u predvečerje I Svetskog rata 1914. - iz Platforme pokreta "Nezavisna Evropa"...
- Budućnost čovečanstva ne može se stvarati slepim istorijskim i sudbinskim instinktima, kroz svetske ratove koji su u pripremi na svim stranama;
- Narodi Evrope trebalo bi da stvore zajedničko bratstvo sa Zapadnim i Južnim Slovenima, kao i Rusima... sa Mađarima, Fincima i Jevrejima;
- Novo čovečanstvo samo će sebe kreirati kroz uniju evropskih republika...
Na žalost, u titoistočko vreme ime lik i delo Dimitrija Mitrinovića bili su marginalizovani, zatirani i zatrti pod najdebljim «lancima i katancima» tako da mnoge generacije gotovo da nisu ništa znale ili su znale vrlo malo o ovom izuzetnom intelektualcu... Da nije bilo bogomdanog Predraga Palavestre, nesumnjivo najvećeg poznavaoca dela Dimitrija Mitrinovića, koji je priredio trotomnaSabrana dela Dimitrija Mitrinovića (Svjetlost, Sarajevo, 1991) i objavio autorsku knjigu Dogma i utopija Dimitrija Mitrinovića (drugo izdanje, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, 2004, Beograd); studije Dušana Pajina u časopisu «Delo»; romana Crna kutija Vladislava Bajca u kojem je jedan od protagonista Dimitrije Mitrinović; kao i knjige Treća sila Dimitrija Mitrinovića (Umetničko društvo «Gradac», Čačak, 2005 ) koju je sa engleskog prevela i priredila Gordana Mitrinović-Omčikus o Dimitriju Mitrinoviću bi se danas verovatno znalo još i manje...
Sve gore navedeno bilo je sasvim dovoljno da nagrada Fondacije «Ars Longa» koja se dodeljuje za izuzetan doprinos srpskoj kulturi i za očuvanje lepih umetnosti ponese baš ime Dimitrija Mitrinovića i da se na taj način slave njegov lik i delo i spase od zaborava.
Zoran Bognar, predsednik Fondacije «Ars Longa»