Žiri koji je radio u sastavu Nemanja Veljović (predsednik), Zoran Bognar i Lena Volgin, nagradu “Ivan Focht” (koja se dodeljuje za knjige objavljene na srpskom jeziku u kategoriji: estetsko-filozofska misao u poeziji, kratkoj priči; esejistici i teoriji književnosti) dodelio je Aleksandru Dramićaninu za knjigu Propast knjige (Metafizika, Beograd).
Aleksandar Dramićanin rođen 1958, u Beogradu. Rastao i stasavao uz knjigu. Nema ranih radova. Najpoznatiji po vođenju knjižarskog sistema Bata knjiga, čija je najznačajnija knjižara poslovala u Jugoslovenskom dramskom pozorištu. Osnivač i urednik izdavačke kuće Metafizika, koja neguje objavljivanje neprolaznih dela svetske duhovne i književne baštine. Sebe smatra sledbenikom drevnih učenja. Veliki poštovalac duha stare Grčke i Rima, ali ne manje Egipta i učenja Tota, te Sumera, Judeje Solomona mudrog, Vavilona i njegovih zvezdočataca, pa Asirije, Persije Zaratustre i Indije. Putovao po Italiji tragom Getea i renesansnih stvaralaca, takođe po Grčkoj u potrazi za logosom starih filozofa; u Nemačkoj tragao za duhom Getea, Ničea i Šopenhauera; konačno na indijskom tlu dobio spoznaju iz sveobuhvatnih učenja veda i upanišada, a boraveći u Benaresu, na obalama Gange, dodirnuo ga je smiraj Budine nirvane… Prevodio Zaratustru, Ćanakju, Ošoa, Pitagoru, Mahabharatu od starih, a Hakslija, H. P. Blavacku, Alberta Pajka, Menlija P. Hola od novih.. Pisao pod pseudonimima, kao Zlatousti priče Nebeska tkalja i metafizički spis Pejzaži neba, polihromatske refleksije, kao A. Dunavski roman Arlekin ili književni surogati, a pod stvarnim imenom napisao esejističko delo Propast knjige. Srećno oženjen, otac dvoje dece.
Sam autor o ovoj knjizi kaže: Sve teme koje sam razmatrao u ovom ogledu, kao i sam ogled u celini, nisu nikakav politički program, pamflet, deklaracija o pravima čoveka, društveno angažovanje, nikakav apel kolektivnom biću, niti, sačuvaj Bože, išta tome slično, već je u pitanju pohvala knjizi i telalenje duševnom biću, čoveku, pojedincu, individui, da svrati pogled na svetsku književnu i duhovnu baštinu, da zastane kraj vrela žive vode i utoli žeđ za nebeskom mudrošću koja se u njima sadrži kako bi ostvario sebe (…) Svaka ljudska jedinka nosi u sebi zametak komičkog čoveka. U drevnoj epohi svaki čovek je bio tog soja, ali je tokom vremena, kvareći se, postao majušno i trošno biće. Naime, gradijent duhovnih sposobnosti, ako ga uzimamo kao bogoprožetim u drevno doba, drastično opada kako idemo prema savremenom dobu, počev od kosmičkih vizija, teogonija, oda, himni, mitova, bajki, te poznavanja božanskog jezika, ispoljenog u obliku nebeskih simbola, kao što su astrologija, kabala, sveta geometrija, aritmetika, alhemija itd, do dekadencije oličene u empirijskoj nauci i tehničkim veštinama, pa nadalje ka veštačkoj inteligenciji i robotici, koje u osnovi znače samo negaciju i samoporicanje čoveka.
Uručenje nagrade obaviće se 26. maja 2026 u Galeriji 73 u Beogradu.